Stav

U današnje vreme gde god da se okrenete ako pažljivo posmatrate, primetićete da neki ljudi u komunikaciji ili imaju jasan stav ili nemaju nikakav, tj. sve im je jedno (ovih drugih je nažalost sve više). Taj stav u komunikaciji samo je refleksija onog stava koji je sastavni deo naše ličnosti. Meni lično osobe kojima je sve ok i koje ništa ne dotiče, nisu preterano bliske i ne zauzimaju puno prostora u mom životu. Sa druge strane na seminarima koje držim moj osnovni cilj je da kod polaznika probudim pravi pozitivan stav koji će nas probuditi iz letargije i ravnodušnosti i uzviknuti: ”Ja to mogu!

U nekom od prethodnih članaka sam verovatno pomenuo, da smo kolega Miodrag i ja pored toga što smo konsultanti ujedno i treneri poslovnih veština i da radimo sa mnogim kompanijama i njihovim zaposlenima. Vremenom smo zapazili jednu interesantnu praksu (koja se dugo primenjuje u anglo-saksonskom poslovnom modelu) pri selekciji zaposlenih, a to je da se HR odeljenja vode izrekom: ”Hire for attitude, train for skills

this-is-sparta-sign-widescreen-1920x1200

Prevedeno na običan jezik, kompanije biraju čoveka kao čoveka sa stavom, a sve ostalo možemo da ga naučimo. Sa pravim stavom mi možemo da uradimo mnogo. Ako nas sve mrzi i ako smo bezvoljni, naravno da ćemo da uradimo ono što je najlakše i teško da ćemo dostići neki bog zna kakav potencijal u životu.

Kako bi definisali stav?

Već sam vas navikao da u temama koje smatram interesantnim i neophodnim i o kojima pišem, da je neophodno  razjasniti neke pojmove, tj. izgraditi dobar temelj.

Jedna veoma sažeta definicija glasi ( verujte u literaturi ima toliko kompleksnih da je to za nepoverovati)

Stav predstavlja pozitivan ili negativan odnos prema objektima, situacijama i osobama koji je stečen individualnim iskustvom.

Iz ove definicije možemo da izvučemo zaključak da su stavovi stečeni, da se ne rađamo sa njima.

Koji to faktori utiču da li ćemo uopšte imati stav?

Pretpostavljate da su brojni faktori koji utiču na formiranje stava. Najsnažniji uticaj imaju grupe kojima pripadamo, lično iskustvo, koliko smo informisani o nekim pojavama, situacijama, ljudima…

Grupa kojoj pripadamo ima najveći uticaj na nas. Šta mislite koja grupa posebno utiče?

Porodica. Često kad smo bili deca mi iznosimo stavove koje roditelji pričaju u kući. Pored porodice kad su grupe u pitanju utiče i naše okruženje, nacionalna i klasna pripadnost.

korleone

Pored grupa, lično iskustvo, motivi i crte ličnosti, takođe, u velikoj meri utiču na naše stavove. Ako je neko introvertan, verovatnije je da će imati drugačije stavove nego možda neko ko je preterano ekstrovertan. Ako nas iskustvo nauči da je neka pojava ili ponašanje prihvatljivo, odnosno korisno za nas, logično je da ćemo izgraditi pozitivan stav prema istoj.

Da li mi menjamo stavove?

Svi faktori koji utiču na formiranje stavova, utiču i na promenu. Samim tim odgovor je očigledan da mi vremenom menjamo stavove, doduše neke lakše neke teže.

Koliko znate samo bivših zakletih pušača koji su sad najveći pobornici da im smetaju zagušljive prostorije i duvanski dim?!

AttitudeIsEverything

Pravi stav u mnogim stvarima koje radimo nam može pomoći da dosegnemo mnogo veće visine nego što su možda naše trenutne mogućnosti. Ukoliko mislimo da nešto ne možemo da ostvarimo, taj stav uticaće na nas da pružimo svega možda 70 % svojih mogućnosti, jer znamo da ionako nema svrhe. Ukoliko idemo sa pravim stavom, pobedničkim i sa samo jednim ciljem, u tom slučaju doći ćemo u situaciju da prevaziđemo sebe i svoje trenutne mogućnosti (uz puno rada) ostvarimo bolji rezultat nego ikada pre. Zašto u životu postavljamo visoko lestvicu koju želimo da dosegnemo (kad smo motivisani)?

Ser R. B …

Malo ljudi je čulo za lekara i akademika Ser Rodžera Benistera i njegov praktičan dokaz koliko je pravi stav nepohodan. Šta je on to uradio?

richard bennister

Ser Rodžer je bio trkač dok je studirao i aktivno se bavio atletikom. U istorijskim knjigama je zabeležen kao prva osoba koja je istrčala jednu milju za manje od 4 minute (1954. godine), tačnije 3 min 59.4 sec. Pre njega to nikome nije pošlo za rukom (da ne kažem nogom) jer se smatralo da je nemoguće da neko trči ispod 4 minute.

Šta mislite da se desilo posle njegovog rekorda?

Još devet trkača je uspelo da trči ispod 4 minute kad su videli da je to njemu uspelo, ISTE GODINE! U današnje vreme ispod četiri minute trči većina studenatana koja se bavi atletikom.

Ako je Ser Rodžer uspeo, zašto ne bi mogli i mi u nekim našim ličnim ciljevima? Samo nam je potreban pravi STAV!

Marko Burazor

*Autor je vlasnik i direktor kompanije za poslovnu edukaciju i konsalting BC Agency, Treninzi.rs
**Treninzi, koučing i konsalting poslovnih, prodajnih i veština komunikacije

Više informacija na: burazormarko@gmail.com

– pozovite: +381 64 129 1983

Za listu raspoloživih in-house treninga kliknite OVDE

Klijenti

Written by marko